Arhitektura na današnjem području republike Hrvatske A- A A+

Antika

Grci iz Sirakuze 390. g. pr. Kr., dolaze na Vis, Hvar, Korčulu, gdje osnivaju gradove-države i žive prilično izolirano. U to vrijeme izgrađuju se gradovi (Tragurion, Salona, Epetion), vile, teatri, hramovi (Vis). Razvijena je trgovina pa se grade luke i javne zgrade. Iliri osvajaju ove gradove i organiziraju državu s centrom oko Neretve. U 3. st. pr. Kr., nakon sukoba s ilirskom kraljicom Teutom Rimljani osvajaju ilirske gradove i uvode vojno-ekonomski sustav. Prožimaju čitav teritorij pretvarajući ilirske gradine u svoje gradove, te uvode prvu urbanizaciju u Europi. Gradovi su centrirani – pravilno podijeljeni. Visoku razinu organizacije prostora dokazuju brojne vile rustike, kao i ruralna naselja (najreprezentativnije su Verige na Brijunima, Pula i Trogir). Tipične rimske mreže pravokutnih ulica najbolje su sačuvane u Poreču i Zadru. Najviše cjelovito sačuvanih rimskih spomenika sačuvano je u Puli. Osnovana u 1. st. u spomen Cezaru Pula je prepuna klasične rimske umjetnosti: gradske zidine, dvoja gradska vrata, slavoluk, dva hrama na Forumu, ostaci dvaju teatra. U Dalmaciji je glavni grad bio Salona, od kojeg su ostale samo ruševine. Salona je imala oko čertdeset tisuća stanovnika. U blizini Salone u doba kasne antike nastaje i najveća rimska arhitektonska struktura na tlu Hrvatske, Dioklecijanova palača (oko 300 g.), na čijim će se ostacima kasnije razviti grad Split. Ona je ujedno jedan od najznačajnijih spomenika kasnoantičke arhitekture uopće, gdje su se skupili najraznolikiji umjetnički utjecaji velikog rimskog carstva.

Starohrvatska arhitektura

Područje današnje Hrvatske naselili su početkom 7. st. Hrvati i drugi Slaveni iz sjeverne Europe, te Avari. Hrvati su postupno preuzeli okružje postojeće antičke kulture i umjetnosti, ali su istodobno prihvatili kršćansku vjeru. Od većih zgrada, izgrađeno je mnogo crkava, uglavnom uzdužnih, jednobrodnih ili trobrodnih. Takva je i crkva sv. Spasa na vrelu Cetine iz 9. st.
Crkva ima snažne vanjske nosače koji joj daju osobine utvrde, dok je ulaz naglašen impresivnim tornjem-zvonikom usred pročelja.
Najveća i najsloženija crkva kružne osnove iz 9. st. je crkva sv. Donata u Zadru koja se po veličini, ljepoti i vrijednosti može usporediti s dvorskom kapelom Karla Velikog u Aachenu.

Romanika

Rana romanika se javlja u Hrvatskoj početkom 11. stoljeća, i to snažnim razvojem samostana i crkvenom reformom (benediktinci). To razdoblje je ostavilo brojne,poneke i vrlo vrijedne spomenike. Nalaze se uglavnom na jadranskom priobalju - Istri, Primorju i Dalmaciji, dok su gotovo neznatni ostaci na hrvatskom sjeveru. U 11. stoljeću grade se monumentalni gradovi na obali Jadrana, kamene kuće, najčešće trokatnice bez dimnjaka, s konobama ili dućanima u prizemlju (npr. u Trogiru, Splitu, Zadru, Rabu i Poreču). Benediktinci koji dolaze iz Italije grade uz svoje samostane trobrodne, troapsidalne bazilike s arkadama i stupovima. Crkva sv. Petra u Supetarskoj Dragi na Rabu (11. st.) najbolje je očuvana crkva toga tipa u Hrvatskoj. Na Rabu je i Rapska katedrala sa  zvonikom odvojenim oko deset metara od crkve i visokim 26 m, kasnoromaničkog doba. Zamišljen je tako da se vizalno postupno rastvara sve većima i brojnijim otvorima odozdo prema gore: monofore, trifore, kvadrifore.

Glavni portal trogirske katedrale najvažniji je likovni spomenik srednjovjekovne skulpture u Hrvatskoj.

Gotika

S gotikom dolazi umjetničko razdoblje koje u svakom svom djelu “priča svoju priču.” U 14. st. prostorno i organizacijski razvijaju se gradovi u Dalmaciji. Planskom urbanizacijom dograđuju se i proširuju Rab i Trogir, Dubrovnik i Split. To je doba gradskih popločavanja ulica, izgradnje kanalizacije i organiziranja gradske čistoće, npr. Dubrovnik. Najveći pothvat toga doba bila je gradnja posve novih gradova na području Dubrovačke republike i Stona. Nedovoljno su poznate zidine Malog Stona duge 5,5 km, ojačane sa 40 kula i 7 stražarnica (14. st.). Gotičku fortifikaciju razlikuju visoke kule u obliku kvadratne prizme, za razliku od romaničkih i kasnijih renesansnih koje su kružne. Najbolje sačuvani takvi primjeri nalaze se u Istri: Hum, Bale, Motovun, te Medvednica iznad Zagreba (1260. g.) i Sokolac u Lici. Franjevačka crkva u Puli (1285.g.) je najreprezentativniji primjer rane gotike uz obalu. Građena je od 13. do 15.st. kao jednobrodna crkva s drvenim stropom, križno-rebrastim svodom, kvadratne apside, te visokih prozora. U 14. st. gradi se i zvonik splitske katedrale, te klaustar franjevačkog samostana u Dubrovniku.

Renesansa

Hrvatska je u 15. i 16. stoljeću u vrijeme renesanse, bila podijeljena u tri države. Sjeverna Hrvatska u sklopu austrijskog carstva, Dalmacija pod Mletačkom Republikom (osim Dubrovačke Republike), a Slavonija pod turskom okupacijom. U takvom ozračju u južnoj Hrvatskoj cvate svjetovna i crkvena arhitektura s utjecajem talijanske renesanse, dok srednjoeuropska  prožima sjeverne krajeve. Na području Dubrovačke Republike niču brojni ladanjski domovi vlastele poznati po funkcionalnom prostoru , čineći tako osebujan stil kombinacije renesansne vile i gospodarske zgrade. Renesansa je u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, zbog konstantne prijetnje Turaka sa istoka, imala skromnija ostvarenja u kulturnoj slici Hrvatske toga doba. Gradi se "idealni grad" Karlovac, 1579. godine.

Barok i rokoko

U 16. st. Hrvatska je i dalje podijeljena u tri države: sjeverna Hrvatska, Dalmacija i Dubrovačka republika, te Slavonija . U sjevernoj Hrvatskoj, i po oslobođenju od Turaka krajem 17. stoljeća u Slavoniji, niču brojna i vrijedna djela barokne umjetnosti – od urbanističkih projekata i velikih tvrđava, do crkava, palača, stambenih zgrada i javnih spomenika. Velike utvrde sa svojim zvjezdastim tlocrtima i brojnim kulama grade se zbog konstantne opasnosti napada s istoka. Dvije najveće su Osijek i Slavonski Brod. Tvrđava Brod najveći je danas sačuvani fortifikacijski spomenik toga doba u sjevernoj Hrvatskoj, ali i jedna od najvećih tvrđava u Europi. Barokni urbanizam je vidljiv i u brojnim novim gradovima: Bjelovar, Karlovac, Koprivnica, Virovitica itd. koji imaju ulice pod pravim kutom, pravokutne trgove u središtu grada na kojima su najvažnije javne zgrade i crkva. I jadranski gradovi su na svojim starijim zidovima dobivali barokne kule i bastione (Pula, Šibenik, Hvar itd.). No, najveće je razmjere barokne gradnje doživio Dubrovnik nakon katastrofalnog potresa 1667.g. kad je uništen gotovo cijeli grad. Gradi se crkva sv. Vlaha(1715.g.), katedrala (17. st.), i isusovačka crkva sv. Ignacija. Razdoblje baroka je na području cijele Hrvatske ostavilo mnoštvo crkava – od najvećih, što svojom veličinom i oblikovanjem čine "krunu" grada (crkva sv. Eufemije u Rovinju, katedrala sv. Vida u Rijeci) do najmanjih seoskih crkvica. Najraskošnije opremljen interijer ima crkva sv. Marije Snježne u Belcu kod Zlatara (1740.g.), u kojoj je čitav prostor s oltarima i propovjedaonicom ispunjen bogato pozlaćenim skulpturama, a zidovi su oslikani freskama Ivana Rangera, baroknom razigranošću, plemenitom lakoćom i optimizmom vedrih boja.

Klasicizam i historicizam

Klasicizam je u Hrvatskoj bio sentimentalan, nježan i umjeren - slika građanskih vrlina štedljivosti, skromnosti i jednostavnosti. U arhitekturi imamo jednostavne ukrase polukružnih plitkih niša oko prozora. Historicizam u Hrvatskoj  obilježen je gradnjom triju velikih sakralnih objekata: monumentalna župna crkva sv. Petra i Pavla u Osijeku (1898. g.), neoromanička đakovačka katedrala (arhitekti Karl Roesner i F. Schmidt, 1882. g.) i neogotička pregradnja zagrebačke katedrale s pocakljenim krovištem i zvonicima od 105 m (Hermann Bolle, 1880. - 1902. g.). Krajem 19. st. Hermann Bolle je u Zagrebu, na gradskom groblju Mirogoj, izgradio pola kilometra duge neorenesansne arkade s dvadeset kupola, što je jedan od najvećih projekata europskog historicizma uopće. Pred kraj toga razdoblja nastaje secesijsko remek-djelo – Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu (Rudolf Lubinsky), dovršena 1913. godine. Ovaj urbanistički plan povezan je nizom perivoja i parkova uljepšanih brojnim fontanama i skulpturama, drvoredima i cvjetnim vrtovima, čineći Zagreb jedanim od prvih gradova koji zadovoljavaju novu misao u europskoj teoriji umjetnosti o »gradu kao umjetničkom djelu«.

Secesija

Secesija se u hrvatskoj arhitekturi javlja posljednjih godina 19. stoljeća, kada još uvijek uvelike prevladava historicizam.Secesijska ostvarenja nastaju u okviru djelovanja atelijera Honigsberg & Deutsch, te arhitekta Vjekoslava Bastla. Značajan doprinos secesijskoj arhitekturi u Zagrebu dali su i arhitekti Ignjat Fischer, Alandar Baranyai i Dionis Sunko. Vrhunac stila ostvaren je u djelu arhitekta Rudolfa Lubinskog. 

Moderna

Od tridesetih godina, djela "Zagrebačke škole" arhitekture idu ruku pod ruku s ponajboljim djelima svjetske arhitekture. Osobito su zanimljiva zbog spoja dviju, tada najznačajnijih struja, funkcionalističke i organičke arhitekture. Od brojnih predstavnika ističe se utemeljitelj opće umjetničke skupine Zemalja - Drago Ibler i Stjepan Panić koji je svojim brojnim objektima zadužio antologiju moderne arhitekture i utjelovio novu sliku Zagreba. Svaki projekt obilježava neka nova misao: vila u Kozarčevoj ulici stupnjevito prilagođena tlu 1931.g.,drveni Đački dom 1931.g., kameno-drveni Tomislavov dom Y-tlocrta na Sljemenu 1935. g., te Okrugla vila s radijalnim pregradama na Prekrižju 1935.g., zgrada Napretkove zadruge 1936.g. Panić se borio za slobodu arhitekata da sadržaje mogu rasporediti sukladno klimatskim uvjetima, suncu, vjetru i vidiku, te za opće socijalne i humanističke ideje u kulturi stanovanja.

Funkcionalizam

U arhitekturi poslije Drugoga svjetskog rata nastupa potpuni prekid s praksom i iskustvom prijeratne arhitekture. Ona postaje planska sistemska djelatnost strogo podređena društvenoj i ideološkoj sferi. Prevladava socijalni monumentalizam, pod utjecajem Le Corbusiera, pa se kao prva obilaznica oko starog dijela Zagreba probija Ulica proleterskih brigada (danas Vukovarska avenija), koja predstavlja predimenzionirano urbanističko rješenje. Uz državne projekte javlja se i masovna anonimna gradnja. Tek šezdesetih i sedamdesetih godina afirmira se autorska arhitektura i počinje privatna izgradnja. Osnovni zamah su tipska naselja s neboderima. Infrastrukutra i prostorno planiranje su u drugom planu. Godine 1964. izrađen je urbanistički program  grada Zagreba čija su obilježja prometni shematizam, neriješen odnos prema željezničkoj pruzi, kao i nedefiniran odnos prema Savi.

Suvremena arhitektura

Domovinski rat i kraj 20. stoljeća, donijeli su opće osiromašenje stanovništva, a dolaskom kapitalizma i promjenu koja je značila nesnalaženje na području arhitekture i prostornog planiranja. Konačno se, nakon dvadesetak godina izgradnje, dovršava Nacionalna i sveučilišna knjižnica (1995.g.), djelo skupine arhitekata pod vodstvom Velimira Neidhardta najveće ostvarenje suvremene arhitekture u Hrvatskoj. Prvih godina 21. stoljeća najviše uz pomoć državnog programa- Poticajna stanogradnja- nastaju uspješne realizacije u stambenoj izgradnji diljem zemlje.