Književnost A- A A+

Hrvatsku književnost možemo podijeliti u četiri najpoznatija razdoblja:

• srednjovjekovna književnost od IX-XV st.
• starija književnost-humanizm i renesansa do preporoda – XV-XIXst.
• novija književnost do 1914. godine
• suvremena književnost-od 1914. do danas

Tekstovi srednjovjekovne književnosti uglavnom su pisani glagoljicom i staroslavenskim jezikom, koji su u Hrvatsku donijeli učenici Ćirila i Metoda. Poznati dokument toga razdoblja je "Ljetopis popa Dukljanina" koji datira od kraja XII st.U to vrijeme javljaju se i pravni spomenici, pisani glagoljskim pismom: "Bašćanska ploča" na otoku Krku oko 1100.g. i "Vinodolski zakonik" 1288.g. u kojima se po prvi puta pojavljuju i elementi narodnog govora.

Starija književnost dosta je rascjepkana i vremenski nekontinuirana, te prolazi kroz više faza (humanizam, renesansa, protestantizam, katolička reakcija, prosvjetiteljstvo). Najznačajniji predstavnik tog razdoblja svakako je Marko Marulić (1450. - 1524. g.). Njegovo najvažnije djelo je epski spjev "Judita" napisana 1501.g. u kojoj zbog čestih napada na dalmatinske gradove želi ohrabriti žitelje Splita i ostalih gradova da se odupru osmanlijskoj opasnosti.

U razdoblju renesanse najpoznatiji je Marin Držić (1508. - 1567. g.), svestrano nadaren dramski pisac, prvenstveno komediograf. (Dundo Maroje, Skup, Novela od Stanca...)

Razdoblje reformacije zahvaća Hrvatsku samo periferno, a poznatiji predstavnik te faze je Istranin Matija Vlačić Ilirius (1520. - 1575. g.).

Književnost baroka obilježava Dubrovčanin Ivan Gundulić (1589. - 1638. g.) epovima "Osman" i "Dubravka."Književnu slavu stekao je još za života. Među poznatijim književnicima toga razdoblja bio je i Andrija Kačić Miošić, te istaknuti učenjak, filozof i pisac Ruđer Bošković (1711. - 1787. g.).

Novija književnost započinje razdobljem ilirizma i književnim krugom okupljenim oko Ljudevita Gaja (1809. - 1872. g.). Kao pisci poetski vrijednih djela istakli su se Ivan Mažuranić (1814. - 1890. g.) svojom poemom "Smrt Smail-age Čengića" i dopunom Gundulićeva "Osmana", te Stanko Vraz i Petar Preradović (1818. - 1872. g.).

Godine 1867. osniva se Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, a 1874. i Sveučilište. Najvažnija književna ličnost tog vremena bio je August Šenoa (1838. - 1881. g.), koji je u prvom redu tvorac pripovijetke, te hrvatskog povijesnog i društvenog romana (Zlatarevo zlato), kao i književni i kazališni kritičar, feljtonist, dramatičar i pjesnik i urednik književnog časopisa "Vijenac".

Razdoblje realizma počinje nakon Šenoine smrti. Veliki pjesnik ovog razdoblja je Silvije Strahimir Kranjčević (1865. - 1908. g.), koji je u nekolicini svojih najboljih pjesama dao najzreliji poetski dokument svog vremena, djelujući svojom poezijom na mnoge pjesnike 20. stoljeća. ("Moj dom", "Mojsije", "Gospodskom kastoru"...). Ostali književnici djeluju pretežito na regionalnoj osnovi, pa se tako izdvajaju:

• Eugen Kumičić (1850. - 1904. g.), pisac Istre, Zagreba i hrvatske prošlosti: "Jelkin bosiljak", "Začuđeni svatovi", "Olga i Lina"," Gospođa Sabina" - su romani u kojima slika ljude i prirodu Istre.
• Ante Kovačić (1854. - 1889. g.), pisac Hrvatskog zagorja i oštar kritičar zagrebačkih prilika, čije je djelo "U registraturi" najvrijednije djelo hrvatskog realizma.
• iz Hrvatskog zagorja je i Ksaver Šandor Gjalski (1854. – 1935. g.) - "Pod starim krovovima" - vrhunac je njegova stvaralaštva
• Vjenceslav Novak (1859. - 1905. g.) opisivao je Zagreb i Prag, ali i propadajuće senjske patricije ("Posljednji Stipančići")
• Josip Kozarac (1858. - 1906. g.) autor je "Mrtvog kapitala" gdje opisuje slavonsku šumu iselo.

Ideolozi hrvatske Moderne bili su Milivoj Dežman Ivanov (1873. - 1940. g.) i Milan Marjanović (1879. - 1955. g.). Ovaj period dao je i niz pjesnika koji su se odmah afirmirali:     

• Milan Begović                                                       
• Dragutin Domjanić
• Vladimir Vidrić
• Ivo Vojnović
• Josip Kosor
• Janko Polić Kamov
• Antun Gustav Matoš                                                      

Tijekom ratnog vihora na hrvatsku književnu scenu dolazi nova generacija književnika, koji predvode razdoblje hrvatske suvremene književnosti. To su velika i poznata imenima hrvatske književnosti:

• Miroslav Krleža

  

• Tin Ujević
• Antun Branko Šimić
• Gustav Krklec
• Dobriša Cesarić
• Dragutin Tadijanović
• Ivan Goran Kovačić
• Vjekoslav Kaleb
• Ranko Marinković
• Petar Šegedin